 |
Kulturna baština Bosne i Hercegovine ( Klikom na sliku otvarate digitalizirani zapis ili fotografiju)
|
|
880X533
(485KB)
JPG |
UMBRO-ETRURSKI NATPIS NA POSUDI
Najstariji pisani spomenik na teritoriju Bosne i Hercegovine iz 6. stoljeća prije nove ere je natpis na etrursko-umbrijskom jeziku urezan na zemljanu posudu otkrivenu na gradini Pod kod Bugojna. Sadrži riječi posvete bogovima Janu i Juturni, a kao darovatelj je potpisan "tergitio", trgovac ili poslenik, a možda i sam lončar, ili pak čovjek za koga je posuda kao zavjetni dar bila izrađena.
|
|
760X555
(240KB)
JPG |
HUMAČKA PLOČA
Najznačajniji spomenik rane srednjevjekovne pismenosti u Bosni i Hercegovini iz 10. ili 11. stoljeća. Humačka ploča pisana je ranim oblikom bosančice/ćirilice, a sadrži i pet glagoljskih slova. Ploča je duga 6,8 cm, široka 5,9 cm, debela 1,5 cm, a teška 142 kg. Bila je do 1958. uzidana u pročelje Franjevačkog samostana na Humcu koji je sagrađen 1867. godine. Danas se nalazi u franjevačkom muzeju Humcu kod Ljubuškog.
Tekst: U ime oca i sina i svetoga duha. Ovo je crkva arhanđela Mihajla, a zida je Uskrsmir sin Bretov, u župi Urun i ženi njegovoj Pavica. (Prema tumačenju Marka Vege)
|
|
SWF |
MIROSLAVLJEVO JEVANĐELJE
Najstariji cjeloviti kodeks napisan na bosanskohercegovačkom tlu iz 12. stoljeća. Miroslavljevo jevanđelje smatra se najznačajnijim, kao i najljepšim ćiriličnim rukopisnim spomenikom južnoslovenske pismenosti. Knjiga je pisana na pergamentu, slovima ustavne ćirilice i ukrašena je sa oko trista stilizovanih minijatura i inicijala u boji i zlatu. Danas se čuva u Narodnom muzeju u Beogradu, a njegova digitalna kopija nalazi se na:
http://www.digital.nbs.bg.ac.yu/miroslavljevojevandjelje/swf.php?lang=scr
|
|
800X481
(317KB)
JPG |
GRŠKOVIĆEV ODLOMAK
Grškovićev odlomak Apostola iz 12. stoljeća pisan je na pergamentu (četiri sačuvana lista dimenzija: 21,7 X 15,5 cm) i sadrži odlomke iz Djela apostolskih. Pisan je oblom glagoljicom i spada u najstarije sačuvane slavenske sastavke Apostola. Nađen je na Krku gdje su ga odnijeli bjegunci iz Bosne, a pronašao ga je vrbnički kapelan Grškovič. Danas se nalazi u Zagrebačkom arhivu (Hrvatska).
|
|
1708X2472
(8,49MB)
JPG |
MIHANOVIĆEV ODLOMAK
Mihanovićev odlomak Apostola iz 12. stoljeća pisan je na pergamentu (dva sačuvana lista dimenzija: 24 X 18,5 cm) i sadrži čitanja iz apostolskih poslanica. Nađen je u koricama Ilovičke krčmije (iz 1262. god.). Danas se čuva u Zagrebačkom arhivu (Hrvatska).
|
|
800X481
(317KB)
JPG |
HRVOJEV MISAL
Glagoljski misal Hrvoja Vukčića Hrvatinića s početka 15. stoljeća predstavlja jedan od najznačajnijih spomenika srednjovjekovne bosanske kulture. Najbogatiji je i najljepše iluminiran glagoljski rukopis, a pisan je za crkvu svetog Mihovila u Splitu, a sastoji se od 247 pergamentskih listova na kojima su iscrtane 94 minijature i oko 380 raskošnih inicijala. Misal je knjiga u kojoj su sakupljene misne molitve i pjevanja, tj. tekstovi neophodni za izvođenje katoličkog bogosluženja. Danas se čuva u Muzeju Topkapi Sarayi Muzeju u Istanbulu (Turska).
|
|
572X907
(401KB)
JPG
|
HVALOV ZBORNIK
Vjerski zbornik krstjanina Hvala sačinjen za hercega Hrvoja Vukčića Hrvatinića u XV stoljeću. Hvalov zbornik je najkompletniji rukopis i reprezentativno djelo srednjevjekovne bosanskohercegovačke književnosti. Ima najveći obim, najljepše iluminacije i najbolje je očuvan, a sastoji se od 359 bogato ukrašenih listova pergamenta. Pisan je u jednom stupcu. Malog je formata 11x17 cm. Obiluje mnoštvom inicijala, iluminacija, minijatura i zastavica. Zbornik sadrži biblijske tekstove, te četiri nebiblijska apokrifna teksta. Pisan je starom bosanskom ćirilicom, bosančicom. Hvalov zbornik danas se nalazi u Bibliotheca Universitaria u Bolonji (Italija).
Tekst: U ime o(t)ca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha. A sie se knjige napisaše ot ruki Hvala kr’stijanina na počtenie (u znak poštovanja) slavnomu g(ospo)d(i)nu Hr’voju, her’cegu spljet’skomu (splitskom) i knezu od Dolj’njih krai (Donjih krajeva) (i) inim’ mnogim’ zemljam’.
Tim’že (Zato) molju vi, bratie, kto budu pročitati sie pismo, ošte (ako) česo (što) ne umil’ budu s’vr’šiti v’ siem’ pisanii, prostite, a čtušte (čitajući) pominjajte (spominjite) toga komu se pisaše, a pisara toliko koliko je vam’ razumiti ot toga meštar’stva (majstorstva).
A pisaše se i dovr’šiše v’ ljeto rožd’stva (rođenja) H(ri)s(to)va 1404. ljeto, v’ dni episkup’stva i nastavnika i s’vršitelja cr’kvi bosan’skoj g(ospo)d(i)na djeda Radomera. (Zapis na Hvalovom zborniku)
|
|
1130X874
(1,46MB)
JPG
|
POVELJA BANA MATIJE NINOSLAVA
Povelja bana Matije Ninoslava napisana je 22. marta 1240. godine na pergamentu i sadrži državni ugovor s Dubrovčanima o trgovačko-pravnim odnosima. Danas se nalazi u Dubrovačkom arhivu (Hrvatska).
Tekst: "U ime Oca i Sina i Svetago Duha amin! Az rab Bozji Matej, a odmělom Ninoslav, ban bos'nski veliki, kle se knezu Dubrov'čkomu Žan Dandolu i vsej op'ćine Dubrov'čkoj. Takom s'm se kletv'ju klel, kakom se je ban Kulin klel: Da hode Vlasi svobodno, ih dobit'k, tako kako su u bana Kulina hodili, bez vse habe i zlědi. A ja kud'je oblada, tud'je si hodite prostrano i zdravo, a ja prijati kako-re sam sebje, i nauk dati od vse zlědi. A se pisah, imenom Desoe, gramatig bana Ninoslava, veliega bos'nskoga, tako věrno kako-re u prvih. A se jeste: ako věruje Srbljin Vlaha, da se pri predě knezem; ako věruje Vlah Srbljina, da se pri predě banom, a inomu Vlahu da ne bude izma. Boze-re ti daj zdravie."
|
|
334X523
(208KB)
JPG
|
POVELJA KULINA BANA
Povelja bosanskoga bana Kulina je napisana 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. To je prvi dokument izdan od strane jednog bosanskog vladara, vladaru, tj. knezu, druge države. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument, nego je Povelja bosanskoga bana Kulina i najstariji državni dokument kod svih južnoslovenskih naroda i država. Dva primjerka se danas nalaze u Dubrovačkom Arhivu (Hrvatska), a treći primjerak je u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sankt Petersburgu.
Tekst: U ime oca i s(i)na i s(ve)toga d(u)ha.
Ja ban' bos'n'ski Kulin' prisezaju tebЪ kneže Kr'vašu i v'sЪm' građam' Dubrov'čam' pravi prijatelj'biti vam'od'selЪ i do vЪka i pravi goj dr'žati s'vami pravu vЪeu dokolЪ s'm' živ.
V'si Dubrov'čane kire hode po mojemu vladanju tr'gujuće, gdЪ si kto hoće krЪvati godЪ si kto mine pravov' vЪrov' i pravim' sr'(d')cem' dr'žati je bez'v'sakoje z'ledi raz'v'Ъ što mi k'to da svojov' voljov' poklon'. I da im'ne bude od'moih'čest'nikov sile I do kolЪ u mene budu dati im's'vЪt'i pomoć' jajire i sebЪ kolikore moge bez' v'sega z'loga i primis'la.
Tako mi b(og') pomagaj i sie s(ve)t(o) evan'đelie.
Ja Radoje dijak ban pisah'siju knjigu poveljov' banov' od' roždstva H(risto)va hiljada i s'to i os'm'deset i devet' IЪt', mЪseca av'gusta u d'vedesete i deveti d'n', usЪčenie glave Jovana Kr'stitelja.
Prijevod: U ime oca i sina i svetog duha. Ja, ban bosanski Kulin, obećavam Tebi kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.
Svi Dubrovčani koji hode kuda ja vladam, trgujući, gdje god se žele kretati, gdje god koji hoće, s pravim povjerenjem i pravim srcem, bez ikakve zlobe, a šta mi ko da svojom voljom kao poklon. Neće im biti od mojih časnika sile, i dokle u mene budu, davat ću im pomoć kao i sebi, koliko se može, bez ikakve zle primisli.
Neka mi Bog pomogne i svo Sveto Evanđelje.
Ja Radoje banov pisar pisah ovu knjigu banove povelje od rođenja Kristova tisuću i sto i osamdeset i devet ljeta, mjeseca augusta i dvadeset i deveti dan, (na dan) odrubljenja glave Ivana Krstitelja.
|
|
1260X871
(1MB)
JPG
|
POVELJA TVRTKA I KOTROMANIĆA
Povelja kralja Tvrtka I Kotromanića Hrvoju Vukčiću Hrvatiniću iz 14. stoljeća predstavlja jedan od značajnijih izvora za višestran pristup proučavanju historije srednjovjekovne Bosne. Od posebnog značaja je za izučavanje jezika i pisma, političke i društvene strukture i topografije srednjovjekovne bosanske države. Pergament povelje je italijanskog načina izrade, a dimenzije povelje su: širina – gore 42,3; dolje 42,5, a visina – lijevo 26,2; desno 25,1 cm. Danas je pohranjena u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.
Tekst: Ва начетакь Отца Вь изьпльниенье Сна И саньтием Свтаго Дха Аминь. О прдивнаъ висото мдрости и оуминиъ божаственьние силъ коль необьхитими соуть соуди его и неизьслимие стази его изьпльни милосрьдиъ и щедроть имь се приниче сь вишних висоть своего божьства на всоу вьселеньноую и падьшее чловиче соушьтво прстоупленьемь собою о боживь на небеса вьиеде Отцоу си вседрьжителю послоущво ва дъло сьврьши ъко же изь волъ Тим же куфьтри црьсци по всеи вьселеннои оутврьждають се и крсеще се славет бога вседрьжитела Такоже же и азь стефань Тврьтко по милсти господа бга Крал срьблиемь босни приморию хльмьсци земьли дольнимь краемь западнимь странамь оусори цоли и подринию и ктомоу Сподоблен бих црьствовати ва землах родитель и прародитель ншх творе имь милости и записниъ всакомоу же по въри и по достоънию его Та им же сьтвори милость кралавство ми кнезоу хрвою цноу воеводе гь бь потрибова сега свъта воеводо Влькьца негова отца тада ми видивьше да се ни ниегово симе изродило и свитовавьше с кралавтсва ми властели и видивьше реченога кнеза хрьвоъ достоина части своего отца дасмо моу велико воеводьство вь мисто реченога воеводе Влькьца И више тога сьтворисмо моу моилость навластитоу по съхь наших лъстих по наш висоуче доуплене печати оучиниене дасмо моу и записасмо оу Лашви наша три села оу име Село трибооушоу сь всими правими меъми дроуго Село лоупьницоу сь всими правими меъми третие Село Бълоу сь всими правими меъми реченомоу воеводи хрьвою и негови дътьци и нихь послиднем да соу за племенито оу вики викома Ако ли итко от них кою невироу намь оучиниль али нашемоу послиднемоу неговь послидни за що би имь могао отнети речена три села да имь се за то не отнимоу него да плака онь кои сьгриши главомь своиом али благомь оу що га босна соуди а остали да остаю оу вири и оу оудрьжанье рених сель и вь осталои своеи племььщини А томоуи свъдоци и роучници кралавьства ми властеле воевода влатко вльковићь з братиом кнезь паваль радиновићь з братиом жоупан бранко прбинићь з братиом кнезь мирько радоевићь з братиом кнезь стипое хрьватинићь з братиом кнезь прибое масновићь з братиом От хльмьске землие жоупань билиакь санковићь з братиом кнезь влькашинь милатовићь з братиом От дольниъх краи кнезь младинь станьчићь з братиом От билошевићь кнезь гоъкь воиковићь з братиом От оусоре кнезь доборсавь дивошевићь з братиом От триботићь воевода влатко тврьтковићь з братиом От двора приставь кнезь гоъкь драгосалићь дворьски з братиом А от своити налъшко вътиниа нашь велики вратарь з братиом А тко ће сие претворити али порећи а или нашь послидни али тко иноплеменикь да е проклеть бгомь отцемь и сном и свтимь дхомь И 12 врьховних аплвь и 4 иеванђелисти 70 изабраних и всими свтими бжими Писано вь двор кралавьства ми на моищтри мца марьта 12 днь тога лъто рожьтва хрстова 1380.
Стефань Тврьтко по милости господа бога краль Срьблемь Босни и Приморию
|
|
|
OPORUKA GOSTA RADINA
Oporuka Gosta Radina iz 15. stoljeća vrijedan je dokument za proučavanje Bosanske Crkve, iako se u njemu više navode podaci koji su prije sociološke nego dogmatske naravi. Ova Oporuka napisana 5. januara 1466. godine i njen original je izgubljen, ali je sačuvan njen zvanični Dubrovački prijepis.
Tekst: Neka je svidenje Svemogućega Gospodina Boga i u znanje samovladuštago i bogoljubimago gospodstva Dubrovačkoga:Jere,ja,Gost Radin,budući milostiju Božijom namjestan u mojoj pameti,za mene i kon mene,postavih u Kneza Tadioka Marojevića i u sinovca mu Maroja Naokovića,kako se i šta zdrži i uzdrži u zapisijeh i načinijeh,koja pisma jedna jesu u notariji gospodstva Dubrovačkoga,a druga pisma jesu u mene,u Gosta Radina,za ti,za isti poklad.
Kada bi se što zgodilo mene,Gostu Radinu,smrt li,ali kojim drugim uzrokom,taj pisma ostaju i jesu otajna Bogu,koji se zdrže u imenu,u više rečenijeh pismah i poveljah,za koji poklad sada odlučih i razredih na bolji i na praviji način - nego što se i kako imenuje u prvijeh pismah.
Sada,ovo i posljednje od prvijeh pismo učinismo,da združi sva ina,i po sem pismu mojem,Gosta Radina,da se hoće i ima razrediti i učiniti za moje rečeno imanje...da se svakomu mome surodniku,a ili sluzi,ali prijatelju,na punu i na tvrdo,moje razređenje:
Najprvo,za moju dušu Gosta Radina,šest dukata zlatijeh da se dade na službu Božiju...Trista dukat da se imaju i hoće dat dati u ruke netja mi,Gosta Radina Seoničanina,da on to razdijeli s pravom dušom i dobrijem načinom,krštenijem,koji su prave vjere apostolske,pravijem krstijanom - kmetom i pravijem kmeticam - krstijanicam koji da za moju dušu svaki velik' dan' i svetu nedjelju i svetu petku na zemlju koljena poklečuće govore svetu molitvu Božiju,da bi nas' izbavio Gospod' Bog' od grijehov našijeh i pomilovao na strašnom sudištu vijeku vjekoma;a navlašno da se toj dijeli starijem' kmetom i kmeticam,takoge tko bi bili ubozi dobri muž'je od' koje godije vr`ste,ili krstjane ili krstjanice,koji grijeha ne ljube,da im' ima i hoće dijeliti rečeni net mi Radin,kako koga vidi i zna od' našega zakona,ili slijepa ili hroma ili mlobna ili uboga,kako koga videći,nikomu tri perpere,a nikomu četiri,a nikomu 5,a nikomu 6,a nikomu 7,a nikomu 8.Takođe i mrsnijem ljudem - prokaženijem i slijepim i hromim i gladnijem i žednijem i starcem i staricam - da se ima i hoće davati,kako koga videće,na blage dni...
Toj sve,više pisano i imenovano,kako se i što u sem pismu zdrži...rečenomu Gostu Radinu,svrhu njegove vjere koju vjeruje i posta koji posti,da ne može ni hoće na manje donesti ni učiniti...nego razdijeliti i razrediti pravo i cijelo i istino za moju dušu,kako se i što više imenuje - ako neće biti pričešnik Božijem neposlušnikom,i ako hoće da mu je mirna i pokojna duša prid višnjijem Gospodom Bogom,i prid svetom trojicom nerazdijelimom - tijem pravo da upokoji moju dušu,koliko ushoće Gospodin Bog Svemogući.
Takođere,po ti način,riječ po riječ,slovo po slovo - od tijeh je najprije šest sat dukat ostalo na ufanije Božije druga trista dukat,u oblast i razgledbu Kneza Andruška Sorkočevića i Tadioka Marojevića,da su oni počelo i svrha razrediti i razdijeliti rečeno zadušje moje,Gosta Radina,po pravom pravilu: ništetnijem i ubozijem,slijepijem i hromijem,sirotim udovicam,za sve to povje i ostavih u njih moje rečeno zadušje svrhu vjere i duše i plemenstva njih - da dijele kako koga vide...
Ja,Gost Radin,ne znaje svršenja životu mojemu - kada li,gdje li,u koje li vrijeme - naredih i sredih i raspisah ostalo pravo imanje moje,sve potpuno,meni za mene,na moju volju,po svem,u svem i posve...
Toj sve više pisano i imenovano,na ufanje Božije razdijelismo,da dobar način i razdjelbu čine tomuj svemu više pisani,počteni i više imenovani vlastele,Knez Andruško Sorkočević i Knez Tadioko Marojević,i š njim moja dva sinovca,Vladislav i Tvrtko.
|
|
|
|
VAKUFNAMA ISA-BEGA ISHAKOVIĆA
Vakufnama iz 15. stoljeća ¸(1461. godina) napisana je na arapskom jeziku, a na početku vakufname se nalazi uobičajeni uvod o razlozima koji su naveli vakifa da dio svoje imovine da za vakuf. Ovom vakufnamom Isa-beg zavještava tekiju i most, a za njihovo održavanje uvakufljuje mlinove u selu Brodac, današnja Bentbaša, banju (hamam) i tekuću vodu za njene potrebe i ostatak vode, han, dućane, veći broj zemljišnih posjeda na području današnjeg Sarajeva i okoline. Dio prepisa Isa-begove vakufname danas se nalaze u Gazi-Husrevbegovoj biblioteci u Sarajevu.
|
|
400X936
(267KB)
JPG
|
AHDNAMA SULTANA MEHMEDA II FATIHA
Ahdnama Sultana Mehmeda II Fatiha iz 15. stoljeća najstariji je dokument o poštivanju ljudskih prava i sloboda u historiji. To je dokument koji garantuje slobodu i sigurnost bosanskim duhovnicima, Franjevcima. Danas se čuva u Franjevačkom samostanu u Fojnici.
Tekst: “Ja sam sultan Mehmed han, neka je poznato svima, uopće od prostog puka kao i odjeljenjima ova moja vlastodržeća povelja, kojom bosanskim svećenicima ukazujem veliku pažnju, te zapovijedam: spomenutim i njihovim ne smije biti smetnje ni pritiska, neka se smjeste u svojim bogomoljama, te kako od uzvišene moje strane, tako od mojih vezira, niti od mojih podčinjenih (robova), niti od mojih podanika – raje niti od svega stanovništva cjelokupne moje države spomenutim nitko se ne smije miješati u njihove stvari niti ih napadati, ni vrijeđati ni njih ni njihov život, njihov imetak (imovinu) ni njihove bogomolje. Također iz tuđine osobito u moju državu dovoditi ljude dozvoljava im se. Stoga spomenutim izdajem moju uzvišenu zapovijed u kojoj im posvećujem svoju brigu i pažnju, te se kunem teškom zakletvom: Stvoriteljem i gospodarom zemlje i nebesa, sa sedam musafa sa velikim Božijim vjesnikom (Muhamedom) i sa 124.000 pejgambera i sa sabljom koju pašem da ovim što je napisano nikoje lice ne smije se suprotstaviti dok god ovi (Franjevci) služe meni i mojoj zapovjesti budu pokorni.”
|
|
|
PRVO ZASJEDANJE ZAVNOBiH-a
Prvo zasjedanje ZAVNOBiH-a počelo je u Mrkonjić Gradu 25. novembra 1943. u 19 sati. Završeno je iste noći (26. novembra) u 4 sata ujutro. Ovaj dan obilježava se kao Dan državnosti Bosne i Hercegovine jer su tada udareni moderni temelji državnosti Bosne i Hercegovine, kao ravnopravne republike unutar jugoslavenske federacije, sa historijskim granicama koje su datirale još iz vremena srednjovjekovne Bosne.
Ovoj osnivačkoj skupštini prisustvovalo je 247 delegata iz svih krajeva BiH, od kojih 173 sa pravom glasa. Na prvom zasjedanju, ZAVNOBiH je formalno konstituiran kao općepolitičko predstavništvo Narodno-oslobodilačkog pokreta (NOP) Bosne i Hercegovine, ali je u stvarnosti i praksi djelovao kao njen najviši organ vlasti. Odbornici su usvojili Rezoluciju ZAVNOBiH-a i Proglas narodima BiH u kojima se ističe da ubuduće BiH i njene narode u zemlji i inostranstvu, mogu zastupati i predstavljati samo ZAVNOBiH i AVNOJ. Ovim aktima istovremeno je izražena odlučnost naroda BiH da njihova zemlja, koja nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i muslimanska i hrvatska, bude zbratimljena zajednica u kojoj će biti osigurana puna ravnopravnost svih Srba, Muslimana i Hrvata. Na zasjedanju je izabrana delegacija od 58 članova koja će predstavljati BiH na Drugom zasjedanju AVNOJ-a (29. novembar 1943). Istovremeno je konstituirano Predsjedništvo ZAVNOBiH-a, sastavljeno od 31 člana, sa dr. Vojislavom Kecmanovićem, ljekarom iz Bijeljine, kao predsjednikom. U Mrkonjić Gradu nalazi se spomen-muzej prvog zasjedanja ZAVNOBiH-a, kao i dom ZAVNOBiH-a, koji predstavlja centar kulturnog i društvenog života grada.
|
|
802X1257
(2,16MB)
JPG
|
DRUGO ZASJEDANJE AVNOJ-a
Na Drugom zasjedanju AVNOJ-a 29. i 30. novembra 1943. u Jajcu donesena je odluka o obrazovanju Nacionalnog komiteta oslobođenja Jugoslavije, s funkcijama privremene vlade. Odobren je nacrt ustava o uređenju buduće Jugoslavije na federativnoj i demokratskoj osnovi uz priznavanje prava svim njenim narodima. Tako je rođena nova jugoslovenska država. Zasjedanju AVNOJ-a prisustvovala su 142 delegata. Odlučeno je da će o uređenju buduće države odlučiti njeni narodi nakon Drugog svjetskog rata.
|
|
(726KB)
PDF
|
DAYTONSKI MIROVNI SPORAZUM
Daytonski mirovni sporazum (ili jednostavnije Dejtonski sporazum ili Dayton), pravni je akt sporazumnog karaktera parafiran u vojnoj zračnoj luci Right-Paterson kod Daytona, u američkoj državi Ohio, da bi se zvanično prekinuo Rat u Bosni i Hercegovini koji je trajao od 1992. do 1995. godine. Sporazum se naročito bavio budućim upravnim i ustavnim uređenjem Bosne i Hercegovine.
Konferencija je trajala od 1. do 21. novembra 1995. godine. Glavni učesnici su bili bosanski predsjednik Alija Izetbegović, srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, te glavni američki posrednik Richard Holbrooke i general Wesley Clark. Sporazum je zvanično potpisan u Parizu 14. decembra. Sadašnja upravna struktura Bosne i Hercegovine i sastav vlade bili su neki od rezultata dogovora. |
|
|
|
|
|
|
|
|
|
| |
|
| |
|
|
 |
