Zbrika priča pisca Darija Džamonje pod naslovom Ako ti jave da sam pao… sadrži ponajbolje priče čovjeka koji je odlično poznavao mikrokosmos zvani Sarajevo. U zbriku su uvrštene priče posuđene iz nekoliko Dacinih izdanja.

“Svijet je jedno veliko tkanje, i u njemu je sve slučajno. Ne postoje zakonitosti, ne postoje pravila. Slučaj je ono što određuje mjesto svakog od nas. U tom tkanju mi smo niti i čvorići, linije koje se neshvatljivom logikom, u kojoj možda ii ma reda, ali je on od više vrste, linije koje se, dakle, stalno susreću i razilaze, upliću i raspliću. Ponekad u tom stalnom izatkavanju bude raznoteže. Jer, ni jedna se nit ne može zategnuti i uplesti dok se neka druga ne rasplete i otpusti. Ali, kao što smo rekli, slučaj je ono što određuje takve stvari.”

Leda, razvedena profesorica srednjih godina, ostala je sama nakon što su njene kćeri otišle da žive s ocem u Toronto. Uživajući u neočekivanom osjećaju slobode, odlazi na ljetovanje u mali priobalni grad na jugu Italije. Svakodnevno ide na plažu, gdje joj ubrzo pažnju zaokuplja mlada majka – Nina, i njena  bučna porodica. Nakon jednog naizgled trivijalnog događaja, Ledu preplavljuju sjećanja na mladost, teške i nekonvencionalne odluke koje je donijela kao majka, i posljedice tih odluka.

Nuri je pčelar, a njegova supruga Afra umjetnica. Žive jednostavnim životom, okruženi najmilijima, u prelijepom gradu Alepu – dok im se ne dogodi nezamislivo. Kada sve ono što vole bude uništeno ratom i Afra bude svjedokinja strašnog događaja, svjesni su da nemaju izbora do da napuste svoj dom i krenu na putovanje prema Ujedinjenom Kraljevstvu. Prisiljeni su preći težak put s nadom u bolje sutra i snovima o novim počecima, daleko od rata, ali i zemlje u kojoj su proveli najljepše trenutke.

Kada je u proljeće 1901. godine na otoku Minger, dvadeset devetom vilajetu Osmanskog Carstva, izbila epidemija kuge, sultan Abdulhamid prvo šalje glavnog sanitarnog inspektora, hemičara Bonkowski-pašu, a potom mladog i uspješnog doktora Nurija, da zaustave epidemiju. Neposredno prije toga, padišah je mladog doktora oženio sultanijom Pakizom, kćerkom svog starijeg brata Murata V, kojega je držao zatočenog na dvoru, tako da i ona sa svojim suprugom kreće na to putovanje. Na otoku su mladi i nacionalno osviješteni osmanski oficir kulaga Kamil i djevojka s otoka, njegova voljena Zejneb, te valija Sami-paša i njegova lijepa ljubavnica Marika.

Znanstvenici su dokazali da nakon fizičke smrti i prestanka rada srca mozak ponekad radi još nekoliko minuta. Što se događa u tom vremenu? Čega se netom umrla osoba tada prisjeća, o čemu razmišlja? Protagonistica ovoga romana, Leila Tekila, seksualna radnica u Istanbulu možda krije odgovore. Nakon što je brutalno ubijena i bačena u kontejner, Leila se, iz minute u minutu, prisjeća dijelova svojega prerano zaustavljenog života.

“Dnevnik jednog nomada” u fondovima Biblioteke Sarajeva

Dobitnik nagrade Fric, najznačajnije nagrade za proznu književnost u Hrvatskoj, ona koja se dodjeljuje najboljoj knjizi fikcijske proze, za književnu sezonu 2020/21.

Nastavak romana Kad sam bio hodža, 20 godina kasnije. Radnja drugog romana počinje u januaru 2016. godine i prati život glavnog lika do augusta iste godine. Ovo je zapravo priča o očinstvu i o ratu, kojeg više nema – ali još traje u njemu. O sukobu sa svijetom oko sebe. To je srž romana.

Knjiga „Školice” važi za jedno od najljepših i najsloženijih književnih poduhvata XX vijeka i za njegovo iščitavanje sam Kortasar nudi najmanje dva pristupa. Neobična struktura ovog djela omogućava nam da ga pored uobičajenog linearnog načina, čitamo i metodom preskakanja poglavlja, po određenom redoslijedu ili pak sasvim nasumično (nešto slično onome što danas nude tekstovi na internetu).

Roman o historiji Sarajevske hagade, gdje glavni lik romana, Hana Hit, radi na konzervaciji Sarajevske hagade, kada među koricama knjige otkriva čitav niz neobičnih tragova – djelić krila gorskog leptira, mrlje od vina i krvi, sijedu vlas i zrnca morske soli – i zato odlučuje da po svaku cijenu otkrije zagonetku koju ova knjiga čuva. Kroz taj zamršeni i tamni historijski lavirint, za Hagadu se bore ljudi koji knjige ne dijele po vjeri i jeziku, ljudi koji bi za nju i život dali i koji vjeruju da razlike postoje da bi nas spajale, a ne razdvajale.